Usluge – Poliklinička rehabilitacija

Plućna rehabilitacija

Za pretragu se potrebno prethodno naručiti na
Centralnom naručivanju za pacijente.

Plućna rehabilitacija je postala važna grana pulmologije i ima zadnjih godina sve
veću ulogu osobito kod bolesnika koji boluju od kroničnih plućnih bolesti.

Ciljevi rehabilitacije:
Svrha plućne rehabilitacije je redukcija simptoma i poboljšanje kvalitete života
kod ljudi s kroničnim plućnim bolestima.

Proces rehabilitacije uključuje program fizikalne terapije, edukaciju o bolesti i
savjete o prehrani. Respiratorna kaheksija je česta komplikacija. Omogučavanje
što bolje kvalitete života, uključivanje psihologa i što bolje socijalizacije
bolesnika pospješuju učinak. Ima nekoliko studija koje pokazuju učinak fizikalne terapije i njezinu
efikasnost. To se očituje u smanjenju broja hospitalizacija kao i u skraćenje dužine
hospitalizacije. Bolesnici koji boluju od KOPB-a se osjećaju puno bolje i imaju bolju
toleranciju napora nakon provedene rehabilitacije. Provođenjem fizikalne terapije, vježbi
disanja i lagano vježbanje perifernih mišića na ergometru, omogućuje povećanje inspiratorne
mišićne snage kod bolesnika sa slabošću inspiratorne muskulture a samim time im
se poboljšava kvaliteta života.

S obzirom na sve veću potrebu za fizikalnom terapijom i rehabilitacijom kod naših
kroničnih plućnih bolesnika i u našoj ustanovi postoji potreba za njezinim provođenjem.

U sklopu takovog programa koji bi se mogao provoditi kao ambulatna terapija i kao
dio bolničkog liječenja nakon hospitalizacije provodile bi se vježbe disanja i razgibavanja
uz provođenje lakšeg fizičkog opterećenja/6MWT, vježbe na ergometru te ispunjavanje
upitnika o kvaliteti života uz edukaciju o prehrani, uz uključivanje liječnika pulmologa,
psihologa i fizioterapeuta radi što bolje socijalizacije takvog bolesnika. Provodile
bi se vježbe u grupi, kao i individulane ovisno o stupnju bolesti. Bolesnici nakon
takvog tretmana su u puno boljem psihičko-fizičkom stanju. Uključivanje bolesnika
u takve programe zahtijeva određeni prostor, uz za nas za sada minimalna ulaganja
(nabavka nekoliko jednostavnih ergometara, lopti za vežbanje). Bolesnici se vrlo
rado uključuju u takve grupe, jer se bolje educiraju o svojoj bolesti, nauče pravilno
koristiti dišnu muskulaturu a i objektivno se vrijednosti plućne funkcije nešto
poboljšavaju (jer su im dišni putovi prohodniji nema u njima sekreta, jer je toalata
dišnih putova sada puno bolja). Optimalno bi bilo provođenje takve rehabilitacije
kontinuirano kroz 3 tjedna.

Metoda i materijali:
Za provođenje takovog tipa rehabilatacije potrebno je oformiti tim:
TIM uključuje: pulmologa, respiratornog fizioterapeuta, VMS-u, psihologa.
Optimalni broj: do 8 bolesnika u grupi
Trajanje: 3-7 tjedana, tijekom jutra za hospitalizirane bolesnika te od 15 do 18h
za ambulantne bolesnike.

Odabir grupe:

1. Status i anamneza, dijagnostika (rtg pluća, EKG, laboratorijske pretrage pp, UZV
   srca uz mjerenje tlaka u plućnoj arteriji – pitanje stupnja plućne hipertenzije,
   holter pp). Vrši pulmolog koji procjenjuje stupanj bolesti te eventulano korigira
   medikamentoznu terapiju, određuje stupanj opterećenja i vrstu fizikalne terapije.
   Isključivanje bolesnika s evidentnim kardijalnim poteškoćama, evidentna aritmija
   ili ishemičke promjene u EKG-u.
2. SGQ, kvaliteta života, prije početka fizikalne terapija VMS s bolesnikom prolazi
   upitnik, pitanje pušenja, broj pušačkih godina, broj cigareta na dan kroz godinu
   dana – l pušačka godina.
3. Plućna funkcija: uključuje spirometriju (FEV₁, pletizmografiju, MMP(inspiratorni
   i ekspiratorni), difuziju pluća, bronhodilatatorni test – pulmolog potom eventualno
   još korigira inhalacionu th.
4. Pokazivanje pravilnog uzimanja inhalacione terapije te provjeravanje kako to rade
   bolesnici, vrše med.tehničari u plućnoj funkciji.
5. Vježbe disanja, razgibavanja, lagano opterečenje na biciklu, 6MWT, toaleta dišnih
   puteva, drenažni položaj radi što bolje ekspektoracije, vježbanje s Pick flowmetrom
   – provodi fizioterapet uz konzultaciju s pulmologom.
6. Razgovor o prehrani,pitanje respiratorne kaheksije u prvom tjednu VMS razgovara
   u grupi i individualno,upoznavanje s raznim dodatnim pripravcima.
7. Razgovor s psihologom – socijalizacija, tretiranje depresije, u tijeku prvog tjedna
   također grupna terapija te prema potrebi individualna.
8. U trećem tjednu razgovor psihologa prema potrebi – bolesnici mogu postavljati pitanja
   o individualnim problemima.
9. Na kraju trećeg tjedna ponovno popunjavanje SGQ i uspoređivanje s početnim vrijednostima,vrše
   VMS i pulmolog
10. Na kraju kontrolna plućna funkcija – spirometrija, pletizmografija, MIP, MEP, bronhodilatatorni
    test, spiroergometrija pp.
11. Završno mišljenje pulmologa (uvid u oba upitnika, rezultate plućnih funkcija), procjena
    stupnja smanjenja dispnoičkih tegoba subjektivnih i objektivnih uz eventualnu korekciju
    medikamentozne terapije, upute o naučenim vježbama i savjeti za daljnje provođenje
    kod kuće, preporuke za daljnje kontrole.

Rezultati:
Uz adekvatnu inhalacionu terapiju i takvu rehabilitaciju definitivno se poboljšava
kvaliteta života kroničnih plućnih bolesnika, smanjuje se broj hospitalizacija kao
i njihova dužina. Kada se to promatra u ekonomskom pogledu također se isplati jer
su razne studije pokazale da su troškovi manji (manje hospitalizacija koje su kraće,
manja upotreba antibiotika).

Sada je i trend u Evropi i svijetu koji pokazuje da provođenje samo medikamentozne
terapije nije dovoljno te se sve više bolesnici uključuju u programe plućne rehabilitacije.

U našoj ustanovi se od 6.mj. 2010 provodi organizirana plućna rehabilitacija u poslijepodnevnim
satima u grupama od 6-8 bolesnika tijekom 3 tjedna.