Pacijenti - Dobro je znati
Debljina – faktor kardiovaskularnog rizika
Hrvoje Ružić, dr. med., internist-kardiolog
Premda je još od Hipokratova vremena dobro poznato da debeli ljudi kraće žive, zdravstveni aspekt tog problema poprilično je zanemaren. Nevjerojatno je da se na debljinu gleda ponajprije kao na estetski nedostatak. U nekim kulturama bucmasto dijete sinonim je za zdravo dijete, pa je u takvim sredinama gotovo nemoguće dokazati da je debljina bolest. Što to zapravo dugovječne ljude čini dugovječnima? Uz genetsku predispoziciju, to je svakako činjenica da se u životu nisu prejedali i da su se redovito bavili tjelesnom aktivnosti. Na japanskom otoku Okinava živi najviše stogodišnjaka, a njihova izreka ja "hara haci bu", ili u prijevodu "jedi toliko da ti želudac ne bude posve pun". Takav tradicionalan način prehrane ključ je dugovječnosti.
Evoluiramo li u novu vrstu
Problem debljine u suvremenom životu poprimio je takve razmjere da se pitamo evoluira li čovjek u neku novu vrstu kuglastog oblika. Sve više zabrinjava i pojava ozbiljne debljine kod djece i adolescenata, što je zasigurno povezano s prehrambenim navikama u obitelji. Danas je debljina poprimila epidemijske razmjere, osobito u razvijenim zemljama, najviše u Americi i Njemačkoj, ali i kod nas. To je dovelo do pokušaja rješavanja problema na nacionalnoj razini, pa je u našoj zemlji u pripremi tzv. akcijski plan za debljinu Ministarstva zdravstva RH.
Povišena razina šećera i masnoća u krvi, koja nastaje nakon preobilnih obroka, povezana je s nastankom ateroskleroze, povišenoga krvnog tlaka, šećerne bolesti, nekih oblika malignih bolesti (karcinom dojke i crijeva), neplodnosti i s koronarnom bolešću, od koje umire svaki drugi stanovnik Hrvatske. Povečana tjelesna težina, pak, uzrokuje apneju u snu (prestanak disanja tijekom sna), bolove u zglobovima i kralježnici, pojačano znojenje, varikozitete (proširenja) vena, umor... Stara izreka "sto koraka nakon ručka za sto godina života", uz uvjet da se nismo prejeli, vrlo je jednostavan model kako ostati zdrav i u poznim godinama.
Globalni problem debljine doveo je i do nastanka "nove" bolesti poznate pod nazivom metabolički sindrom, o kojoj se posljednjih 20-ak godina mnogo raspravlja. Zapravo je riječ o stanju trajnog prejedanja, koje onda dovodi do povečane ugroženosti za nastanak srčanog i moždanog udara. Premda se u laičkim krugovima misli da su liječnici htjeli izmisliti neku novu bolest, posrijedi je potreba da jedan specijalist lijeèi sve komponente te bolesti (debljina, hipertenzija, hiperlipidemija, inzulinska rezistencija).
Vjetar u leđa
Debljinu je bolje spriječiti nego liječiti, pa bi pravilne prehrambene navike i redovite tjelesne aktivnosti trebali biti dio načina života, uz logičan uvjet nepušenja. No, za one koji su poročni i teško im je promijeniti ustaljene životne navike, medikamentno liječenje debljine trebalo bi biti povoljan vjetar u leđa, dok ne usvoje pravilne životne navike.
Pravilno mršavljenje dovodi do prosječnog gubitka tjelesne težine između pet i 10 posto u prva tri mjeseca liječenja, odnosno od dva do četiri kilograma mjesečno. Veći gubitak kilograma u kratkom razdoblju znači i veći rizik za ponovno nakupljanje neželjenih kilograma i tzv. jo-jo efekt. Lijekovi za liječenje debljine pacijentima omogućuju da se pridržavaju zadane redukcijske dijete i postupno dovode do dugotrajna smanjenja, ali i održanja tjelesne težine. Važno je napomenuti da je gubitak tjelesne težine individualan i ovisi o nizu činitelja, od kojih je vjerojatno najvažniji motivacija, bilo zbog zdravlja - jer znamo da gubitkom tjelesne težine pada i krvni tlak, snižavaju se masnoća i šećer u krvi, smanjuju bolovi u kralježnici... - bilo zbog estetske komponente.
Liječenje treba provoditi pod vodstvom liječnika internista: kardiologa, endokrinologa ili liječnika opće obiteljske medicine. Nažalost, pacijenti prije svega dolaze liječniku zbog komplikacija debljine, a liječenje same debljine u drugom je planu. Stoga se, ne znajući što drugo, samoinicijativno upuštaju u kupnju različitih "mumbo-jumbo" preparata, koji obećavaju mršavljenje bez imalo truda, koji su cijenom itekako konkurentni, ali im je učinkovitost nedokazana, a nuspojave neprihvatljive. Nakon razočaravajućeg rezultata, pacijenti gube motivaciju i nerijetko postaju depresivni. Medikamentnom terapijom, dakle lijekovima za liječenje pretilosti, uz stručno vodstvo liječnika, dobivamo početni poticaj u vidu gubitka tjelesne težine koji stvara psihičko zadovoljstvo i poboljšava motivaciju za početak vježbanja. Hoće li to biti šetnja, vožnja biciklom, plivanje, fitness, pilates, trčanje, ostaje na pacijentovu izboru i savjetu liječnika. Uspješno liječenje debljine svakako treba voditi liječnik u kojeg ćete prije svega imati povjerenja i koji je upoznat s načinima liječenja debljine. Jer on je taj koji bi trebao ocijeniti kad će vam preporučiti redukcijsku dijetu i tjelovježbu, kad medikamentnu terapiju, kad ugradnju "balončića" u želudac, a kad kirurški zahvat u vidu švedske podesive vezice.
Gubitkom tjelesne težine stvaramo vlastito psihofizičko zadovoljstvo, ljepši smo sebi i svojoj okolini, te ono najvažnije i nikad dovoljno naglašeno, zdraviji smo jer debljina je ponajprije bolest.
